U vreme faraona, baš kao i danas, ulagali su se veliki napori za dodatno obradivo zemljište, čistu pijaću vodu, dovoljno vode za navodnjavanje i borbu protiv pustinje. Nil je bio jedini izvor vode u pustinjskoj zemlji u kojoj je žetva zavisila od godišnjih poplava. U zbirci papirusa u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci nalaze se brojni originalni dokumenti iz faraonskog, grčkog, rimskog i ranog arapskog perioda koji se mogu iskoristiti za razumevanje različitih aspekata na temu upravljanja vodama. Izložba će prikazati preko stotinu eksponata od kojih se mnogi prvi put javno izlažu.

 

Tekstovi izveštavaju o korišćenju vode koje kontroliše i nadgleda država i o održavanju visoko razvijenog sistema navodnjavanja kako bi nadolaženje Nila svake godine moglo da zahvati što više poljoprivrednih površina bez nanošenja štete prekomernim plavljenjem. Eksponati dokumentuju i propise o pravima na vodu, poreske olakšice u sušnim periodima i mere vlade protiv širenja pustinje. Svaki Egipćanin je morao da radi pet dana u godini na održavanju složenog sistema kanala, brana i nasipa koji je omogućio uspon Egipta do jedne od prvih velikih poljoprivrednih kultura čovečanstva. Godišnje poplave su okonače otvaranjem velike Asuanske brane 1970. godine.

 

Izložba je otvorena od 14. juna 2023. do 5. maja 2024. godine.